Poezii de Božica Velousis, Serbia

4821230470?profile=RESIZE_584x

 

GOVOR LJUBAVI

 

Ono sto govorimo je ono sto mislimo.

I treba da pricamo,

dok su nam srca puna ljubavi.

Dobar covek je destinacija.

Ako nekad sretnemo to dete u sebi,

pustimo ga napolje,da se igra.

Da poverujemo jedni drugima

kao sto verujemo Suncu.

Ono uvek drzi obecanje

da ce se pojaviti svako jutro.

Nista ne govori vise o coveku od toga kako

on govori o drugima.

I dalje verujem

u reci napisane olovkom,

u izvinjenja,u to da se ljudi menjaju

i zagrljaje koji traju...

Cutnja je najtezi strani jezik.

Ali pre nego sto otvorite usta,

otvorite srca.

Precutati ljubav-Zlocin i kazna.

 

ZAUVEK

 

Ne mogu da vidim

svet tvojim ocima,

ali mogu da gledam

gde ti gledas

i da volim sto si tu.

 

Iz mog zagrljaja

ne mozes izaci...

ako te samo jednom

zagrlim,

moj si zauvek.

 

I danas sam sebi

pricala o tebi.

 

SETNJA

 

Idem.Disem.

Putevi se iskrive u osmeh,

drvece zazeleni u ocima,

a planinu udahnem svu.

Cetinarima zatrepcem,

nista ne brinem.

Niti paucine koje

zasijaju na suncu,

stvore se niotkud

i preprece put,

nevidljivo seku i dele dan.

 

Potmuli tutanj sa nebesa.

Reka bi na jednu stranu,

vetar na drugu,nebo viri,

kisa svira po svom,

granje prati igru...

Ja sam tu u prolazu,

ne znam sta se dogovorise.

 

Tamo gde su dve planine

vecno suocene,

gde jedna iznedri sunce,

a druga ga najneznije

zavuce pod kaput-

tu smisao razmrsti celo.

 

BOGATIJA

 

U dolini bedara

na mojoj kozi

iscrtao si jedan stih.

Prstima.

 

Bogatija za jos jedan dan,

snaznija za jos jedan pad.

zaljubljenija za jos jedan pogled...

 

Ove noci,tisine su same propevale.

Savrsena noc za citanje sa tvojih usana.

E-mail me when people leave their comments –

You need to be a member of vocealiterara to add comments!

Join vocealiterara