Nermina Adžović Mustagrudić, Muntenegru

 
Podpredsjednik Svjetske Knjizevne Akademije

Predsjednica WORLD POETS ASSOTIACION
 
3941770146?profile=RESIZE_710x
A ti si sad daleko
 
I sad te nježno grlim
Tišina ruke slama
Samo se želja bori
Ne da vene sama.
 
A ti si sad daleko
Ljubav lagano mre
Prohujat če i sjećanja
Nekad si mi bio sve.
 
I sad grlim sliku našu
Pred očima kad se javi
Tebe u mom srcu nema
I ti mene zaboravi.
 
A ti si sad daleko
Izbriši sve ko ja
Nestat će i svaka želja
Nema više sjećanja.
 
 
Na ramenu tvome
 
 
 
Da udišem ljubav koju srcem pružaš.
Da milujem tvoje i usne i grudi
Da mi tvoje ruke šaraju po tijelu
Da ti kažem ljubav mog zivota budi.
 
I samo tvoja da zauvijek budem
Dok ti ljubim lice i šapućem nježno
Da si dar od Boga mojem životu
A što je od njega to je neizbiježno.
 
Ti si negdje bio daleko od mene
I od mojih želja satkanih od studi
Srca su svoja ispricala priču
Ljubav mog života ti zauvijek budi.
 
Željno čekam najljepše trenutke
Da sve snove pretvorim u javu
Da ti pružim što još niko nije
Na ramenu tvome da naslonim glavu.
 
 
Danas mi je teže nego juče
 
 
Godine mi prolaze i sati
Srce moje boluje i pati
Nema tebe niti ćeš mi doći
Život će mi u čekanju proći.
 
Kako bih te zagrlila oče
Bez tebe sam sama i siroče
Nema tebe da mi griješ ruke
Da dijelimo radosti i muke.
 
Sad i uvjek lijem samo suze
Što sudbino moga oca uze
Godinama za njim srce boli
ti ne znaš kako kćerka voli.
 
Što rastavi sudbino nas dvoje
Jesil znala moj otac ko je
Srce plače u duši bol huče
Danas mi je teže nego juče.
E-mail me when people leave their comments –

You need to be a member of vocealiterara to add comments!

Join vocealiterara