Ostadoh te željna vječna čežnjo moja
i večeri blagih na tvojim grudima
kad smo tkali niti nesanice
dok se spokoj pleo u očima.
Grlim ti odsutnost cijelim svojim bićem
željna riječi kojim si dušu mi grijao,
brižno kao dijete svijao uz sebe
i sa mjesečinom snove mi čuvao.
O ljubavi jedina u vremenu nijemom
iz stotinu izvora sad mi želja pije
a žedj gori za tvojom blizinom
što u srcu ko blago se krije.
U postelji olistale čežnje
brojim poljupce po tijelu rasute
a hiljadu ruku moje nesanice
nježnošću zvjezdanom grle te.
Predjele sam srca ispunila tobom,
osmijehom bisernim vidik ukrasila,
oči tvoje u moje prenijela
cijelu dušu tobom nastanila.
Cometarii