Selma Kopic, Bosnia Herțegovina

4139376897?profile=RESIZE_710x

 

I curse you to love

 

I curse you to love

so that no verse or note

for her

isn’t good enough

for the rest of your life.

I curse you to love

so that nothing you do

isn’t good enough

for her,

no matter how hard you try.

I curse you

that you love

so that you talk to yourself

and build towers of cards,

without having words

when you are with her.

I curse you

that you love

so that you can't wait to fall asleep,

with the hope that

she will sneak in there

and that hurts you every morning,

because you don't know

if it happened

or you dreamed.

I curse you

to love like that

to look for her

in every passer-by on the street,

in every sound,

in every picture.

I curse you to love

so that it hurts

when the other loves you,

that it hurts when

anyone loves anyone.

I curse you to love

so that everything you do

you do for her sake

and she isn't there,

because she is deaf and mute

for you.

I curse you

that you love

so that with the hot glow of your eyes

you light your sleepless nights

and open all the paths,

except the one

that leads to her.

I curse you to love

so that you wake up guilty

every morning,

without knowing

what you did wrong.

Her trembling hand

that weaves the threads

into the web of love,

to warm you on lonely nights,

I curse you

to be before your eyes

all the time.

That silent silhouette

that lets you go,

while, within herself,

screams for you to come back,

I curse you

to pop out before your eyes

whenever you call her name.

 

Dabogda volio

 

dabogda volio

da nijedan stih ni nota

za nju nije dovoljno dobra

do kraja tvog života

dabogda volio

da ništa što budeš radio

za nju ne bude dovoljno dobro

ma koliko se trudio

dabogda volio

da sam sa sobom pričaš

i kule od karata gradiš

a da pred njom riječi nemaš

dabogda volio

da jedva čekaš da utoneš u san

s nadom da će se ona tu ušunjati

i da te boli svako jutro

jer ne znaš je li se dogodilo

ili ti se snilo

dabogda volio

da je pogledom tražiš

u svakom prolazniku na ulici

u svakom zvuku, u svakoj slici

dabogda volio

da boli kad te druga voli

da te boli kad

bilo ko bilo koga voli

dabogda volio

da sve što radiš

zbog nje radiš

a nje nema

jer je za tebe

i gluha i nijema

dabogda volio

da usijanim žarom očiju

osvjetljavaš svoje noći besane

i krčiš sve pute

osim onog koji do nje vodi

dabogda volio

da svakog jutra budiš se kriv

a da ne znaš šta si skrivio

ona uzdrhtala ruka

koja niti upliće

u ljubavi tkanje

da te grije u usamljenim noćima

dabogda ti stalno bila pred očima

ona nijema silueta

koja te pušta da odeš

dok u sebi vrišti da se vratiš

dabogda ti iskočila pred oči

kad god joj se imenom obratiš

 

The last beats of summer

 

Fresh flowers in a vase,

next to the dried one

precious flower

since last summer,

morning fogs and night frost,

toothy sun,

streets full of people,

a house full of warmth,

basket full of fruit

- all echoes of painful silence.

 

At night

in my alley is darkness and desolation,

only the puddles glitter

like lamps.

I'm listening

droplets ratling jingling,

Car brakes creaks ...

Maybe, someone knoks

at my door too.

 

That's how it happens

when it seem, like a naive child,

you fall in love

on the threshold of fifty-fifth.

You open yourself like a book,

show hopes, fears, worries ...

You bloom like a rose in the fall,

spread your arms wide

not knowing that

you are hugging north wind.

 

With a heart in an extended hand,

with dreams in the wounded soul,

with the letters in the open book,

with a tear in each petal

say farewell, say goodbye!

Wake up, grow up!

No matter how painful it is

to walk alone,

don't come back

in  that summer any more!

 

Zadnji otkucaji ljeta

 

Svježe cvijeće u vazi

pokraj sasušenog jednog

dragog cvijeta

od prošlog ljeta,

jutarnje magle i noćni mraz,

zubato sunce,

ulice pune svijeta,

kuća puna topline,

košara puna voća

-sve odzvanja od bolne tišine.

 

Noću

u mom sokaku je mrak i pustoš,

samo barice svjetlucaju

k'o lampice.

Osluškujem

zveckanje kapljica,

škripu kočnica...

Možda i na moja vrata

neko pokuca.

 

Tako to biva

kad se k'o naivno dijete

zaljubiš

na pragu pedeset pete.

Otvoriš se poput knjige,

pokažeš nade, strahove, brige...

Procvjetaš k'o jesenja ruža,

ruke širom raširiš

ne znajući da sjeverac grliš.

 

Sa srcem u ruci pruženoj,

sa snima u duši ranjenoj,

sa slovima u knjizi otvorenoj,

sa suzom u svakoj latici

pozdravi se, oprosti!

Probudi se, odrasti!

Ma kako bolno bilo

sam koračati,

nemoj se više

u to ljeto vraćati!

E-mail me when people leave their comments –

You need to be a member of vocealiterara to add comments!

Join vocealiterara

Cometarii

This reply was deleted.