Želio sam sretan biti
Na licu joj blistao je osmjeh,
a', srcem joj gorila toplina
slučajno je u prolazu sretoh,
za ruku je vodila svog sina.
Još dugo sam, gledao za njima,
što naumi, sve sam završio,
ali' nemam, svoga toplog doma,
niti drage o', kojoj sam snio.
Sam ostadoh, na ovome svijetu,
u, mladosti, reko sam joj zbogom,
da sam malo razmislio bolje,
sve sam sa njom ostvariti mogo.
I', diplome, i dom i sinove,
i', životne ispunjene snove,
još u srcu čuvam tople riječi,
čekat ću te, vrijeme rane liječi.
Uzalud su bile, nježne riječi,
vrijeme rane ne može da liječi,
ljubav za njom, još u srcu plamti,
sve dok dišem, ja ću da je pamtim.
Još se sječam, svoga oca riječi,
toplina doma, svaku ranu lijeći,
a', ja mlad i nezreo bio,
starog oca nisam razumio.
Sjede kose kao snijeg, se bijele,
Čemu da se godine vesele,
nikada mi neće biti jasno,
šta izgubih,
sad je za sve kasno.
Sevdalinka
Ašik momče, oca pita
šta je sevdah oče?
sevdah ti je kad zapjevam,
a majka ti plače.
Ko zavoli, sevdahom mu,
izgaraju grudi,
najljepši je u akšame,
i, kad zora rudi.
Kad se dragi, svojoj dragoj,
pod, prozor prikrada,
a, ona ga jedva čeka,
čežnjom gori mlada.
Rasplela mu kroz mušbke,
svoju gustu kosu,
dođi dragi, pa mi skini
sa usana rosu.
Ko beharom, naša Bosna
sevdahom se kiti,
kad zavoliš, svoju dragu,
to, ćeš osjetiti.
Pjevaj sine, sevdalinku
nek se nebom vine,
nemoj da te starost pita,
kad ti mladost mine.
Ispričana to je priča,
iz momačkih, mojih dana,
ašik dušom, mojim srcem
sevdalinkom ispjevana.
Jedina moja
Mladžan momak, ja zavoljeh ženu,
sve ostale bjehu samo broj,
da je htjela, srce bih joj dao,
poklonio dušu život svoj
Samo ona jedina je bila,
svaku noć u snove dolazila,
još češće sam budan je sanjao,
nježne riječi za nju šaputao.
Ko noćima dugim ne spije,
il' je tužan ili boluje,
zbog nje posta nevažno,
mi sve,
sve što činim, sve je to zbog nje.
Zbog nje drugu zavoljeti neću,
odnijela, je sobom moju sreću,
sve zbog tebe, znaj jedino moje,
i, duga je izgubila boje.
Zato volim ja jesenje kiše,
i, ja s' njima, plačem tiho,
tiše,
nek mi hladni vjetar, briše suze,
proklet da je ko mi dragu uze.
Sve bih dao ja u ovom trenu,
da kraj sebe imam dragu ženu,
da naslonim, na rame
joj glavu, i svu prošlost,
predam zaboravu.
Cometarii
Admirație și prețuire!